Opis slike

GALAKTIKA NA RENDGENU

Odavno se zvjezdoznanstvo ne oslanja samo na ono što oko vidi kroz okular dalekozora. Nebo ima posve novi izgled otkako svjetla s njega bilježimo fotografijama, akumulirajući tako blijedi sjaj magličastog pramenja, pretamnog da bismo ga opazili okom, makar se pomagali i najjačim uređajima. No nismo stali na vidljivom svjetlu: elektromagnetski spektar, kojemu je svjetlost tek malen dio, rasipa se u bezbroj valnih duljina, od dugih radio-valova na jednom, do gama-zraka na drugom mu kraju. U svakom od tih područja nalazimo tragove kozmičke aktivnosti, bilo u najbližem nam susjedstvu, bilo na samoj granici opazivog svemira. Ti nam tragovi govore o ustrojima planeta, zvijezda i galaktika, pružajući nam uvid i u daleku prošlost. Tom spektru pripada i rendgensko (X) zračenje, svima dobro znano zbog njegove uporabe u medicini i tehnici. Takvo zračenje dopire iz osobito "energičnih" predjela svemira, aktivnih galaktika, zvjezdanih rodilišta i zvijezda na samrti, iz okolica neutronskih zvijezda i crnih jama… Ono što o takvim mjestima možemo saznati "rendgenom", ne može nam ponuditi nijedna druga metoda. Kako nas atmosfera uspješno štiti od tog opasnog zračenja, promatranja na površini Zemlje nisu moguća, već rendgenski teleskop nužno mora biti postavljen u orbitu oko nje. X-teleskop Chandra, u putanji oko planeta od 1999. g, giba se izduženom elipsom, ne prilazeći Zemlji na manje od 10000 km, a udaljavajući se od nje sve do trećine puta do Mjeseca! Taj satelit, stoga, može u svakoj orbiti po 55 sati vršiti promatranja neometan rojem nabijenih čestica što struje razmjerno blizu Zemlje. Teleskop - ime je dobio po indijsko-američkom astrofizičaru i nobelovcu Subrahmanyanu Chandrasekharu - najsnažniji je od svoje vrste, a usto je i najteži teret u orbitu izbačen nekim space shuttle-om! Jedna su mu od omiljenih meta kvazari, središta aktivnih galaktika: na slici, iz kvazara PKS 1127-145, udaljenog od nas oko 10 milijardi svjetlosnih godina (sg), strši rendgenski mlaz dug barem milijun sg. Drži se kako mlaz nastaje zbog eksplozivne aktivnosti kovitlaca plina oko vrlo masivne crne jame, pri čemu se rendgenske zrake izbijaju u sudarima brzih elektrona i mikrovalnih fotona.