Preferans pravila



Za preferans se koristi špil sa 32 karte; po 8 u svakoj od 4 boje. Boje po padajućem redu su: tref, herc, karo i pik. Vrijednost karata u svakoj boji, od najjače ka najslabijoj je sljedeća: As, Kralj, Dama, Dečko, 10, 9, 8 i 7.

U Hrvatskoj se preferans najčešće igra s mađarskim kartama takozvanim „mađaricama“. Međutim, u uporabi su i „klasične“ (francuske) karte kao i talijanske karte. Boje u talijanskim kartama po padajućem redu su: baštone, špade, dinare i kupe. Vrijednost karata u svakoj boji, od najjače ka najslabijoj je sljedeća: As, Kralj, Dama, Dečko, 7, 6, 5 i 4. Dakle, bitna razlika između mađarskih odnosno klasičnih i talijanskih karata je u različitim oznakama boja i karata od 10 do 7 odnosno 7 do 4.

U svakom odigravanju, jedan od igrača biva izvođač igre i najavljuje igru, betl ili sanac (ili licitira do određene destinacije pa nakon toga najavljuje igru, betl ili sanac) pri čemu mora uzeti najmanje šest od deset mogućih štihova, osim kada igra betl pri čemu ne smije uzeti ni jedan štih. Preostala dva igrača (pratitelji, privremeni partneri) pokušavaju spriječiti izvođača u tom naumu te zajedno nastoje uzeti barem 4 štiha. Igrač koji drži da ne može doprinijeti uzimanju štihova izvođaču može odustati od igranja (pratnje), pri čemu se drugom pratitelju kvota za prolaz smanjuje na samo dva štiha.

Prije početka svakog odigravanja, odvija se licitacija kako bi se odlučilo tko će biti izvođač igre. Licitacija je nadmetanje za talon (dvije karte odložene sa strane prilikom dijeljenja). Pobjednik u licitaciji dobiva dvije karte iz talona, uklapa ih u svoje potencijalne štihove, te umjesto njih odbacuje dvije nepotrebne karte, za koje procijeni da mu neće trebati, za odigravanje namjeravane igre.

Preferans igraju tri igrača; odigravanje se odvija s lijeva na desno. Moguća je igra i u četiri igrača pri čemu u svakom odigravanju jedan od igrača pauzira (onaj koji je djelitelj). Nakon miješanja i nakon što igrač sa lijeve strane djelitelja presiječe špil, karte se dijele na desno (suprotno od kazaljke na satu): po 5 karata svakom igraču, zatim 2 karte licem na dole (talon), i onda po još 5 karata svakom igraču. U slijedećm odigravanje djelitelj je igrač desno od trenutnog djelitelja. Igrač na poziciji desno od djelitelja započinje licitaciju koja se nastavlja dalje na desno.

Ako svi igrači kažu dalje onda se upisuje refe svakom od igrača, što znači da će se rezultat udvostručiti za svakog od njih kada prvi sljedeći put budu u ulozi izvođača.

Mogu se licitirati brojevi 2, 3, 4, 5, 6 i 7, kao i igra. Brojevi od dva do pet predstavljaju boje, 6 predstavlja betl dok 7 predstavlja sanac. Dozvoljeno je licitirati samo po jedan broj iznad prethodne licitacije. Licitiranje igre je viša faza licitacije a znači da igrač želi biti izvođač bez korištenja talona. Izravna licitacija igre automatski poništava bilo koju prethodnu brojčanu licitaciju. Igrač koji je licitirao najveći broj može igrati igru tog broja, a može igrati i igru većeg broja, ali ne može igrati igru ispod licitiranog broja. Prvi igrač može licitirati: dalje, 2 ili igra. Ukoliko jedan igrač licitira 2, sljedeći igrač može licitirati 3, igra ili dalje (dobro). Nakon toga, treći igrač može licitirati 4, igra ili dalje. Preskakanje brojeva u licitaciji nije dozvoljeno. Igrač koji je rekao dalje ne može se više vratiti u licitaciju.

Ukoliko dva igrača licitiraju igru, prvi igrač tada otkriva koju igru želi igrati nakon čega drugi igrač otkriva svoju igru samo ukoliko je njegova igra jača od prethodnikove, u protivnom smije samo reći dobro što znači da ima slabiju igru. Ukoliko igrač namjerava igrati betl ili sanac, to mora izravno licitirati bez riječi igra. Nakon što se licitacija vrati igraču koji je već licitirao, ali su ga drugi igrači nad-licitirali, taj igrač može reći dalje ili to bi ja. Naime, samo igrač koji je prvi licitirao može oduzeti licitaciju igraču koji je iza njega licitirao. „To bi ja“ je ekvivalentno licitiranju iste vrijednosti kao i kod prethodnog igrača ali vodstvo u licitaciji prelazi na prvog igrača koji je započeo licitaciju. Sljedeća licitacija mora biti broj veći od prethodnog a zatim se opet licitira to bi ja, i tako dalje. Dakle, ako licitiraju sva tri igrača; prvi 2, drugi 3, a treći 4; prvi može reći to bi ja. Drugi igrač ako nastavlja licitaciju govori 5, a treći ako i dalje nastavlja licitaciju govori 6. Prvi igrač koji je ponovo na redu za licitaciju i želi je nastaviti govori to bi ja. Drugi, odnosno treći igrač, u svrhu nastavljanja licitacije trebaju licitirati 7.

Po završenoj licitaciji, igrač koji je u njoj pobijedio uzima i okreće talon te ga pokazuje ostalim igračima, uvrštava ga među svoje karte a potom odbacuje dvije nepotrebne karte za namjeravanu igru licem prema dolje. Ukoliko se izravno licitira igra (betl ili sanac) onda se talon ne uzima i ne okreće se (ne vidi se). Nakon licitacije i izmjene talona, izvođač najavljuje igru čija vrijednost mora biti jednaka ili jača pobjedničkoj licitaciji. Brojevi igara su od dva do pet (adutske boje): 2 Pik (kupe) 3 Karo (dinare) 4 Herc (špade) 5 Tref (baštone) Izvođač koji igra igru mora uzeti šest štihova. Betl: Izvođač ne smije uzeti niti jedan štih. U betlu ne postoji adut i partneri obvezno moraju pratiti. Sanac: Izvođač mora uzeti šest štihova. U sancu ne postoji adut a prvi igru započinje igrač lijevo od izvođača.

Svaki igrač piše rezultat za sebe na svom papiru razdijeljenom u tri stupca. Srednji stupac rezerviran je za rezultat kada je taj igrač u ulozi izvođača, dok su lijevi i desni stupac rezervirani za „juhu“, odnosno situacije kada su igrači lijevo ili desno u ulozi izvođača. Igrači se na početku dogovaraju oko početne vriiednosti koja se upisuje u srednji stupac. Tipično je početi sa 100, 200 ili 300, ali može se početi bilo kojom parnom pozitivnom vrijednošću. Ova vrijednost zove se „sredina“. Kada izvođač uspije proći (uzeti najmanje 6 štihova), on smanjuje vrijednost „sredine“ za vrijednost odigrane igre. Kada igrač padne u bilo kojoj ulozi onda mora povećati vrijednost srednjeg stupca za vrijednost odigrane igre. Ukoliko vrijednost srednjeg stupca prijeđe ispod nule, igrač tada crta „kapu“ i svoj rezultat upisuje ispod „kape“. Ukoliko se ta vrijednost kasnije vrati iznad nule „kapa“ se briše. Temeljni rezultat se računa tako da se broj igre pomnoži sa dva. Ukoliko je u pitanju igra bez licitacije rezultat se prvo uveća za jedan pa se onda pomnoži sa dva. Primjerice, obično odigravanje trefa se vrednuje sa 10 (2x5), a igra tref vrijedi 12 [2x(5+1)]. Pratitelj zapisuje uzete štihove u stupcu sa strane na kojoj mu se nalazi izvođač. Brojčana vrijednost tih štihova zove se „juha“. Svaki štih vrijedi kao i bazni rezultat. Pozvani pratitelj ne piše ništa. Ukoliko pratitelj nije uzeo dovoljno štihova, on to piše u svojem srednjem stupcu dodajući vrijednost temeljnog rezultata, ali također upisuje i svoje osvojene štihove u odgovarajući stupac. Ukoliko pratitelji primoraju izvođača na uzimanje štiha u betlu, tada svaki od njih upisuje 60 u odgovarajući stupac, dok izvođač dodaje 12 u srednji stupac. Ukoliko se igra betl bez licitacije, pratitelji upisuju 70 a izvođač 14. Ukoliko je dana kontra, temeljni rezultat se udvostručuje. Također se udvostručuje po jednom za rekontru, subkontru (i mortkontru). Nezavisno od svega, refe također udvostručuje temeljni rezultat (rezultat igre se množi s dva).

Igra se završava kada je zbroj srednjih stupaca svih igrača jednak nuli. Ako temeljna vrijednost odigravanja prelazi vrijednost potrebnu da zbroj srednjih stupaca dostigne nulu, tada se ta vrijednost smanjuje za potrebni iznos. Izvođač upisuje u sredinu umanjenu vrijednost i time se partija završava, a pratitelji upisuju također umanjenu vrijednost juhe za svoje osvojene štihove u odgovarajuće stupce. Ukoliko jedan igrač padne, umanjena vrijednost se ignorira budući da se partija ne može završiti padom nekog igrača. Krajnji rezultat se izračunava na sljedeći način:
Ako je igrač ispod kape: Zbroj lijevog i desnog stupca minus stupci kod drugih igrača koji se odnose na njegova odigravanja plus 10 puta vrijednost srednjeg stupca.
Ako je igrač iznad kape: Zbroj lijevog i desnog stupca minus stupci kod drugih igrača koji se odnose na njegova odigravanja minus 10 puta vrijednost srednjeg stupca. Finalni rezultati igrača također moraju dati zbroj nula. Igra se, iz raznoraznih razloga uz dogovor svih igrača, može završiti i ranije otpisivanjem svakog igrača za iznos zbroja svih sredina podijeljen s tri. Dakako, igra se može i produžiti tako da se svaki igrač u sredini podigne za isti dogovoreni iznos.